Danas neki od nas pri odabiru kozmetike obraćaju pažnju na mnoge aspekte. Na primjer, je li napravljen od prirodnih sastojaka, je li testiran na životinjama i mnoge druge važne nijanse. I prije su ljudi slikali takvim sredstvima i koristili takve naprave koje su danas nezamislive. Na primjer, može vas zapanjiti sastav Kleopatrinog crvenog ruža. I također kako jarko obojeni obrazi mogu uništiti život.
1. Prve kozmetičke torbice nastale su prije naše ere
Arheolozi i istraživači pronalaze lijesove i posude u kojima su drevni ljudi držali kozmetiku. Jedna takva “kozmetička torbica” pronađena je u grobnici iz 5. stoljeća pr. Sadržala je make-up proizvode tog vremena.
2. Muškarci u starom Egiptu nisu se šminkali zbog ljepote.
U filmovima i drugim izvorima vidimo slike starih Egipćana s naslikanim očima. Ispostavilo se da nisu obojeni kako bi njihov izgled bio svjetliji. To nisu činili samo u ritualne svrhe, već i zbog sigurnosti. Vjerovalo se da olovka za oči tjera muhe, štiti oči od sunčeve svjetlosti i infekcija.
3. Crveni ruž za Kleopatru napravljen je od buba, a za njenu okolinu – od kamenja
Kraljica starog Egipta Kleopatra bila je ljubiteljica crvenog ruža: on je bio njezin simbol ljepote i bogatstva. Kleopatra je svom crvenom ružu dodala ono što bismo mi danas rekli “fu” – bube. Košeni naime. Iz ovih kornjaša ekstrahira se tvar karmin, koja je prirodna boja.
Kleopatrina pratnja nosila je crveni ruž od pristupačnijeg materijala – od mljevenog kamenja. Ali boja takvog ruža za usne pokazala se hrđavijom, pa je razina blagostanja odmah postala očita. Uostalom, za stvaranje ruža za usne, poput kraljice, bila vam je potrebna ogromna količina košenile, što je bilo skupo zadovoljstvo. Usput, Asteci i Maje također su koristili boju od ovih kornjaša.
4. Omiljeni ruž Elizabete bi mogao biti razlog njezine smrti
Još jedna ljubiteljica crvenog ruža je kraljica Elizabeta I., koja je vladala u 16. stoljeću. Vjerovala je da je ruž štiti od zlih duhova. Usne su joj bile prekrivene debelim slojem šminke i u trenutku kada je napustila ovaj svijet. Inače, neki istraživači sugeriraju da bi ruž za usne mogao biti jedan od razloga odlaska kraljice. Uostalom, kozmetika je sadržavala živu, koja ju je svakodnevno trovala. I u njezinoj bijelini bilo je olova.
Usput, u modernoj kozmetici također postoji, na primjer, olovo, međutim, u minimalnim količinama: pokušavaju slijediti normu sadržaja.
5. Sjenilo za oči koristi riblje ljuske
Mnogi od nas stavljaju riblje ljuske na kapke. Činjenica je da većina sjena sadrži proizvod napravljen od riblje ljuske – gvanin. Ispostavilo se da tvar zbog koje riblje ljuske svjetlucaju također čini naše kapke sjajnima. A riblje ljuske sadržane su i u svjetlucavom ružu za usne.
6. Prvi protivnici šminke pojavili su se prije naše ere
Stari Rimljani nisu bili ljubitelji kozmetike. Imali su sapune, dezodoranse i hidratantne kreme, a nastojali su poboljšati i sačuvati upravo prirodnu ljepotu. A rumenilo i ostala šminka smatrali su se znakom besramnosti. Ismijavanje onih koji su nosili šminku tema je Rimskih stihova i komičnih drama. Iako su, ipak, neki nastavili farbati obraze, izbjeljivati lice i crtati oči.
7. Početkom 20. stoljeća žene su u tajnosti kupovale kozmetiku.
U prvom desetljeću dvadesetog stoljeća u Velikoj Britaniji se ponovila priča iz prethodne točke – društvo je bilo postavljeno protiv kozmetike. Dama iz visokog društva nije smjela imati jarku šminku – osim kremastog rumenila, koje se nanosilo na obraze i usne, i mat sjenki. Primjetno su naslikane samo glumice i djevojke, čija je iskrena okupacija osuđivana.
Zbog predrasuda u društvu, dame nisu mogle kupovati kozmetiku na otvorenom, pa su trgovine imale skrivene ulaze za plemenite kupce.
8. Testeri postoje više od jednog stoljeća
U ranim godinama 20. stoljeća žene su tražile načine kako doći do kozmetike i spremno ulazile u trgovine kroz tajne prolaze, ali 1909. godine sve se promijenilo. U Londonu te godine Gordon Selfridge nije samo otvorio ogromnu robnu kuću, već je promijenio i svoj stav prema kupnji.
Selfridge je promovirao tada nevjerojatan pojam kupnje iz užitka, a ne iz nužde. A onda je otvorio svoje “kozmetičke pultove”. Žene su mogle otvoreno pregledavati i koristiti kozmetiku prije kupnje. Ovaj jednostavni marketinški trik bio je početak svjetske revolucije u industriji ljepote i početak ere kozmetike.
9. Trajna šminka postoji od tridesetih godina prošlog stoljeća.
George Burchett bio je popularan tattoo umjetnik i nazivan je “kraljem tattoo umjetnika”. Tridesetih godina prošlog stoljeća razvio je kozmetičko tetoviranje i osmislio tehniku bojanja i potamnjivanja obrva kako bi učinak bio trajan. To je bio početak trajne šminke.
10. Moderna kozmetika proizašla je iz filma.
Max Factor stigao je u Hollywood 1904. i počeo isporučivati perike i šminku za filmske studije. Tadašnja masna šminka nije se mogla nanijeti u tankom sloju, što nije izgledalo dobro na novom filmu, a boje na ekranu nisu se ispravno reproducirale. Max Factor je počeo eksperimentirati, pokušavajući razviti lakšu kozmetiku. On je to uspio, a za to je čak dobio i Oscara.
Uskoro su filmske zvijezde jedva čekale isprobati njegove make-up proizvode. Ali njegova glavna ideja bila je da ne samo bogati i slavni mogu koristiti takva sredstva, već bilo koja žena. Četiri godine kasnije kreirao je liniju takve kozmetike i došao na ideju da je nazove “šminka”.