Zašto neki ljudi osjećaju potrebu da se odsele od svoje obitelji i kako to može biti pozitivno

Ako postoji jedna stvar koja kod mnogih ljudi može varirati između 8 i 80, onda je to obiteljski život! Baš kao što postoje vrlo strukturirane, zakonite obitelji u kojima su prijateljstvo i poštovanje istinski stupovi u vezi, postoje i one u kojima ti čimbenici nisu niti poznati, što može izazvati mnogo boli i ogorčenosti. U tim slučajevima smanjenje suživota ili čak i trajni odlazak može biti zdrava alternativa i, zašto ne, puna poštovanja.

1. Negativna iskustva iz djetinjstva

© The Unforgivable / Construction Film and co-producers

Ako su roditelji danas više informirani o nekim praksama koje mogu biti vrlo štetne za psihički i emocionalni razvoj njihove djece, nekada su se takvi stavovi smatrali uobičajenima, pa čak i poticali. Među najvećim pogreškama ističu se neke: nemar, fizičko kažnjavanje i emocionalno distanciranje.

Oni koji su proživjeli ovakvu vrstu iskustva obično se sa žaljenjem prisjećaju tih trenutaka, uostalom, kada je osoba koja bi nas trebala zaštititi odgovorna za to što nas je povrijedila, nešto ne ide kako treba. U nekim obiteljima, pak, ovakvo ponašanje ne prestaje ni u odrasloj dobi. Nitko ne zaslužuje stalno omalovažavanje, stoga ništa prirodnije od uklanjanja.

2. Prilagođeno

Samo obiteljsko okruženje djeci može poslužiti kao primjer da se distanciraju od roditelja i na najmanji znak neslaganja ili rasprave. Gornja fotografija prikazuje trenutak pozitivnog osnaženja i nadahnuća između majke i kćeri, ali također naglašava nešto što psiholozi već dugo znaju: djeca imaju tendenciju da uče nove vještine i ukuse, bilo pozitivne ili negativne, putem imitacije. I s ponašanjem nije drugačije.

Dakle, ako netko dolazi iz obitelji u kojoj su se otac ili majka distancirali od rođaka — iz bilo kojeg razloga, to može natjerati tu osobu da ponovi praksu, jer je to ponašanje koje se uči cijeli život. To ne znači da je odseljenje lakše ili da osoba zbog toga ne pati, to je samo isplativija i prihvatljivija mogućnost.

3. Kontroliranje obitelji

© I, Tonya / AI-Film and co-producers

Neki roditelji mogu izuzetno kontrorlirrati svoju djecu, a to je jedan od najjačih razloga da se povuku nakon što postanu punoljetni. Punoljetnost, kao i financijska neovisnost, faktori su koji mogu ubrzati ovaj raskid, pogotovo kada dotični roditelji žele kontrolirati mnoge aspekte života svoje djece.

U nekim obiteljima do ovakvog ponašanja može doći zbog vrlo snažnog kulturnog faktora. Na primjer, u društvima u kojima roditelji biraju muževe ili žene svojoj djeci. Kod drugih se to može dogoditi jer roditelji misle da njihova djeca trebaju ostvariti snove koji su bili njihovi, kao u slučaju odabira zanimanja. Međutim, željeti hodati vlastitim putem i imati autonomiju nad svojim životnim izborima vrlo je razumljiva želja i nikoga ne bi trebala tjerati da se zbog toga osjeća krivim.

4. Pozornost prema vlastitom mentalnom zdravlju

© clarencehouse/ Instagram© clarencehouse/ Instagram

Povećan interes za mentalno zdravlje jedan je od najvažnijih čimbenika današnjice. U prošlosti je bilo uobičajeno da se mnoga neprikladna ponašanja često reproduciraju, a ako bi se netko žalio, osjećao se uvrijeđeno ili povrijeđeno, takav se stav doživljavao kao hir ili nešto nevažno.

Srećom, danas znamo koliko je važno održavati mentalno zdravlje u tijeku, kako za naše samopouzdanje tako i za opću dobrobit u odnosu na fizičko, emocionalno i psihičko zdravlje. Stoga udaljavanje od osoba s toksičnim ponašanjem, kako u krugu prijateljstva, tako i na poslu ili čak u obitelji, može imati pozitivan utjecaj na vaš život u cjelini.

5. Potreba za proživljavanjem drugih narativa

© Dominic Lipinski / POOL / AFP / Getty Images

Mnogi ljudi provedu cijeli život prilagođavajući se onome što su bili u mladosti. Mogu se pozdraviti s onom famoznom “nisi ništa promijenio”, izgovorenom nakon ponovnog susreta, a svejedno će tu rečenicu protumačiti kao kompliment. Međutim, za druge ljude ova izjava može postati razlog za povlačenje.

Samo što, što postoje ljudi koji se, zapravo, ne promijene puno tijekom života, postoje i oni koji su u stalnom procesu promjena, bilo u fizičkom ili bihevioralnom aspektu, a koji ne bi htjeli stalno podsjećati na osobu kakva su bili prije nekog vremena. Za njih je potraga za drugim životnim pričama temeljna, a život s nekim tko ih redovito podsjeća na prošlost može biti vrlo težak i bolan.