Otvoriš vrata ormara, dobro tužno pogledaš unutra i pomisliš, “Uh, nemam više što obući.” Pa, ovo mora biti prava glavobolja. Ali najveći problem ovdje je da postoje beskrajne hrpe odjeće koje ste nosili jednom ili dva puta. U nekim izvješćima navodi se da su potrošači 2014. kupili 60 % više odjeće u usporedbi s 2000., ali su svaki odjevni predmet zadržali upola duže.
Julia Mooney, učiteljica umjetnosti iz New Jerseyja, bila je uznemirena negativnim društvenim i ekološkim posljedicama ponašanja brze mode. Odlučila je skrenuti pozornost ljudi na problem na iznenađujući način i na ovaj izazov ne možemo ostati ravnodušni.
Julia je svoju prvu objavu na Instagramu podijelila početkom Augusta 2018. Najavila je da će sama sebi izazvati i istu haljinu nositi 100 dana. Očekujući puno pitanja, Julia je na početku komentirala neke probleme.
“Odvratno? Pa, to treba prati! Dosadno? Sigurano. Volim se izražavati kroz ono što nosim koliko i sljedeći Amerikanac.” Objasnila je i da ako joj se haljina podere, može je zakrpati kao što su to činili ljudi u prošlosti. I htjela je koristiti pregaču na poslu da izbjegne mrlje od boje. Ali otkrijmo njezin razlog zbog kojeg želi “patiti”.
Potraga za jednostavnošću je ono što je djelomično motiviralo Juliju. Napomenula je da agonija oko pitanja što obući više nije problem. A ako imate dvoje djece koja moraju biti spremna do 6:30 ujutro, stvarno ti olakšava život. Također je dodala da ova mjera može pomoći u uštedi prostora, budući da što manje stvari imate, potrebno vam je manje ormara, a nekim obiteljima to stvarno može biti bolna točka.
Objašnjavajući ovu odluku svojoj kćeri, dotaknula se društvenog pitanja. Ljudi zahtijevaju ogromne količine odjeće po jeftinim cijenama i to prisiljava tvrtke da presele svoju proizvodnju u strane zemlje gdje američki zakoni o radu ne mogu zaštititi radnike. Na primjer, postoje dokazi da različite zemlje koriste prisilni rad i dječji rad u modnoj industriji. A neki radnici primaju plaće koje su 3,5 puta niže od iznosa koji im je potreban za “pristojan život s osnovnim pogodnostima”.
Brza moda pritišće cjelokupnu proizvodnu infrastrukturu i dovodi do situacije u kojoj profit je važniji od dobrobiti ljudi.
Neodgovorna potrošnja također dovodi do ekoloških problema, samo pogledajte sljedeće činjenice. Proizvodnja jednog para traperica stvara istu količinu stakleničkih plinova kao i vožnja automobila oko 120 km. I potrebno je 2.700 litara vode za izradu jedne pamučne majice. To može biti dovoljno da zadovolji potrebe prosječne osobe za pićem oko 3 do 3,5 godine.
Ponekad kupujemo odjeću a da nismo sigurni da ćemo je uopće nositi. Vjerujemo da će nam edukacija o gore navedenim činjenicama pomoći da izbjegnemo ove situacije.
Julia nas potiče da razmislimo prije nego što zakoračimo u krug “kupi, nosi, odbaci i kupi ponovno”. Ona od nas traži da ne čuvamo kulturu koja definira ljude na temelju onoga što nose, a ne onoga što rade. Ovim 100-dnevnim izazovom, Julia nije pokušavala natjerati sve da uvijek iznova nose istu odjeću, već je umjesto toga htjela pokazati da ne trebamo baš toliko novih odjevnih predmeta. Bolje je trošiti energiju na to da budemo dobri i nevjerojatni ljudi, umjesto da pokušavamo izgledati dobro.
Ovaj izazov je već gotov, ali za one koji su zainteresirani, Julia sada ne nosi istu odjeću svaki dan. No, značajno je smanjila svoj ormar i sada se drži održivog modnog pristupa.
Svoje ideje nastavlja širiti i nada se privući što više ljudi. Ako se želite pridružiti ovom izazovu i pokazati svoj trud, upotrijebite hashtag #OneOutfit100Days.
Bonus: Pogledajte fotografije koje su podijelili drugi sudionici
Što mislite o ovom eksperimentu? Želite li se pridružiti i podijeliti svoje rezultate i osjećaje? Pokažite ovaj članak prijatelju koji vas svakog vikenda poziva u kupovinu.
Preview photo credit oneoutfit100days / Instagram, oneoutfit100days / Instagram