Dana 31. Oktobra rođena je jedna od najsjajnijih žena arhitekata našeg doba — Zaha Hadid, čije se ime s Arapskog može prevesti kao veličanstvena. Odbijala je vidjeti stvari na običan način, njezine su projekte nazivali nemogućim i suludima, gubila je na natječajima 17 godina, ali postala je žena koja je potpuno promijenila svijet arhitekture.
Ova arhitektonska superzvijezda rođena je 1950. godine u Bagdadu.
Zaha je rođena u bogatoj Iračkoj obitelji pa nije imala tu klasičnu priču o teškom djetinjstvu. Inače, poznate manekenke Gigi i Bella Hadid nisu u rodbinskoj vezi sa Zahom, iako se njihov otac također veže uz građevinske poslove.
U početku je Zaha željela postati matematičarka te je čak studirala znanost na Američkom sveučilištu u Bejrutu. No, u jednom je trenutku tek shvatila da voli oblike, a ne brojeve, te se koncentrirala na arhitekturu.
Ubrzo nakon toga Hadid odlazi u London gdje upoznaje poznatog Nizozemskog arhitekta Rema Koolhaasa. Odmah je uočio Zahin talent i postao joj mentor.
Mentor je Zahu nazvao “planetom u vlastitoj orbiti”. Nakon što je Hadid završila fakultet, Koolhaas je pozvao mladu Hadid da radi za njegov biro u Rotterdamu. Nakon 3 godine suradnje Zaha je odlučila da je spremna pokrenuti vlastitu samostalnu tvrtku te se vratila u London.
17 godina su Hadidini projekti odbijani, a nju su nazivali “papirnatom arhitekticom”.
Kad je zaronila u svijet arhitekture, Hadid je radila na mnogim projektima, no oni su uvijek iznova bili kritizirani. Unatoč nevjerojatnom broju njezinih ideja, prije početka 90-ih nije izgrađena niti jedna zgrada prema njezinim nacrtima.
Zahini su projekti pobjeđivali na ogromnim međunarodnim natjecanjima, no ostali su samo na papiru jer se smatralo da su suludi: previše nemogući da bi se stvarno izgradili. Sve što je Zaha mogla učiniti bilo je nastaviti raditi “za svaki slučaj” i nadati se da će arhitektura uskoro napraviti korak naprijed.
A 1982. godine činilo se da joj se posrećilo: odobren je jedan od Hadidinih projekata – sportski klub u planinama Hong Konga. No, godinu dana kasnije, kupac je otkazao gradnju i projekt nije izgrađen.
Novcem osvojenim na raznim natječajima Zaha je odlučila otvoriti vlastiti ured koji će 30 godina kasnije postati pravo carstvo. Zaha nije odustala te je zahvaljujući svojoj upornosti i snažnoj prirodi nastavila stvarati svoje lude, ali prekrasne projekte.
Svoju prvu zgradu sagradila je sa 44 godine. Bila je to vatrogasna postrojba.
Lijevo je IBA kuća, desno vatrogasna postrojba Vitra.
Godine 1993. konačno je izgrađen Hadidov prvi projekt — mali vatrogasni odjel za tvrtku namještaja Vitra. Postao je pravo remek-djelo. Bilo je to nešto potpuno novo u tadašnjem svijetu arhitekture. Zgrada je svojim oblikom bila doista impresivna — zakrivljene i savijene betonske ploče izgledale su kao da su se smrzle dok plešu.
Inače, te iste godine izgrađena je još jedna zgrada po Zahinom projektu — IBA kuća. U tome joj je pomogla lokalna feministička zajednica. Borile su se za prisutnost žena u modernoj arhitekturi Njemačke.
Zaha je bila obožavatelj Kazimira Maljeviča i konstruktivizma.
Hadid je bila velika obožavateljica umjetnosti Kazimira Maljeviča i Ruske avangardne umjetnosti općenito. Svoj diplomski rad, projekt mosta ispod Temze, Zaha je nazvala po umjetniku — Tektonika Maljeviča.
Također, u njezinim ranim projektima vidi se očita povezanost s Ruskim konstruktivizmom. Primjerice usporedite li njezinu poznatu vatrogasnu postrojbu Vitra s djelima konstruktivista, uočljive su sličnosti.
Poznati arhitekt uspio je sagraditi 2 značajne građevine u Rusiji. Prvi je bio futuristički dvorac Vladislava Doronina, u blizini autoceste Rublevo-Uspenskoe, a drugi Moskovski poslovni centar Dominion Tower.
U svom budućem radu Zara je preferirala avangardne i futurističke stilove.
Istovremeno, Hadid je dobila i “Oscara” za arhitekturu i optužbe da njezine zgrade nisu funkcionalne.
Prema Zahinim riječima, pravi interes za njezina djela pojavio se nakon što je sudjelovala u izgradnji Centra suvremene umjetnosti u Cincinnatiju. Osim toga, bio je to prvi muzej u SAD-u koji je dizajnirala žena i sigurno se moglo reći da je Hadidovo djelo — zidovi koji su bili jedan na drugom, oštri kutovi i neočekivani oblici.
No pravi trijumf za Hadid dogodio se 2004. godine. Za svoj projekt za London Aquatics Centre nagrađena je Pritzker Architecture Prize, koja je nešto poput Oscara u svijetu arhitekture. Zaha je postala prva žena koja je ikada osvojila ovu nagradu.
Hadid je nakon toga postala jedna od najpopularnijih i najtrendi arhitektica u cijelom svijetu, no i to je negativno utjecalo na nju. Stvar je u tome što su ubrzo kritičari počeli govoriti da je previše zanima samoizražavanje, a ne da svoje zgrade učini funkcionalnima.
Tako su se nakon izgradnje London Aquatics Centre neki gledatelji u gornjim redovima žalili da zbog pretencioznog stropa ne mogu vidjeti što se događa u bazenima arene.
Drugi primjer je Muzej moderne umjetnosti MAXXI u Rimu. Stručnjaci smatraju da nije pogodan za izlaganje umjetnina. Stvar je u tome što je zgrada dugačak zakrivljeni jednokatni labirint i teško je tamo smjestiti bilo kakve predmete. Osim toga, muzej se pokazao tako golemim da su se čak i velike slike izgubile u njemu. Dakle, zgrada MAXXI je spomenik za sebe.
“Kraljica krivulje” bio je opis Zahinih kreativnih metoda.
The Guardian nazvao je Hadid “Kraljicom krivulje” koja je oslobodila arhitektonsku geometriju. Istina je da je Hadid cijeli život provela rušeći stereotipe i pravila te razmišljajući izvan okvira. Osim toga, nijekala je geometriju i koristila se iskrivljenom perspektivom gdje su zakrivljene linije bile u središtu pažnje.
14 UniqueWho Seem to Have Aliens Among Their Ancestors
Zaha je gotovo uvijek dobivala ono što je željela i nikome nije dopuštala da sumnja da je u pravu. To je vjerojatno razlog zašto su njezini najčudesniji projekti konstruirani i korišteni, iako su neki ljudi mislili da su nemogući.
Inače, arhitektonski biro Zahe Hadid bio je jedan od prvih koji je počeo koristiti parametarski pristup u projektiranju. Ovakav pristup omogućio im je obradu goleme količine podataka, tako da su se mogle formirati vrlo teške strukture zgrada. Osim toga, kompozitna plastika korištena je za izradu fantastičnih projekata arhitekta. Taj joj je materijal omogućio da gradi najnemogućije oblike.
Općenito, Hadidov pristup arhitekturi bio je vrlo kreativan. Nijekala je funkciju i racionalizam te je svoje kreacije temeljila isključivo na svojoj mašti.
Iz godine u godinu Hadidovi projekti postajali su sve skuplji i nevjerojatniji.
Početkom i sredinom 2000-ih Zaha je svoje najambicioznije ideje pretvorila u stvarnost. Svima je poznat Hadidin pretenciozan stil, a ona čak ima i željene osobe. Njezine zgrade nisu samo objekti, već prava umjetnička djela. Uspoređivali su ih sa svemirskim brodovima — ovako neobično izgledaju ljudskom oku.
Svaki sljedeći projekt koji Hadid radi snažniji je od prethodnih. I naravno, sve njezine ideje koštaju jako puno novca. Na primjer, izgradnja Dongdaemun Design Plaze u Seulu i poznatog Heydar Aliyev Centra u Bakuu stajala je stotine milijuna dolara.
U isto vrijeme, svijet je 2008. bio u ekonomskoj krizi i trošiti puno novca na ovako nešto nije bila najpametnija ideja. Kasnije je Zaha kritizirana da prostor u njezinim projektima nije učinkovito iskorišten. No arhitektonska superzvijezda odbacila je sve te optužbe i ipak uspjela pronaći kupce. U Kini, na Bliskom istoku, sve je bilo u redu s ekonomijom, pa su si mogli priuštiti i najskuplje zgrade.
Tijekom tog vremena, Hadid je radila na projektima poput hotela od 40 katova u Kineskom gradu Macau, operne kuće u Guangzhouu, sveučilišta u Hong Kongu i Galaxy SOHO u Pekingu.
Skandali oko izgradnje stadiona u Kataru i Japanu
Nažalost, posljednje godine života Zahe Hadid ostale su u sjeni neugodnih incidenata u nekoliko zemalja.Tijekom izgradnje njezina projekta stadiona nekoliko je građevinara umrlo u Kataru. Slavno ime arhitektice pokrenulo je novinare pa se Zahino ime često pojavljivalo u medijima u negativnom kontekstu, iako dizajn zgrade nije bio opasan za ljude.
Tada su mnogi kritičari smatrali da je Katarski stadion oblikovan previše ekstravagantno, možda čak i provokativno: neki su mislili da zgrada izgleda kao ženski spolni organ. Autor je ove ideje nazvao smiješnima i tvrdio da je oblik ovog stadiona inspiriran tradicionalnim Arapskim čamcem zvanim dhow.
Još jedan problem pojavio se tijekom izgradnje Olimpijskog stadiona u Tokiju. Činilo se da je projekt preskup: za njegovu izgradnju trebale bi dvije milijarde dolara. Japanski tisak čak je ovaj stadion usporedio s morskom kornjačom koja bi Japan odvukla na dno oceana.
Kasnije je vlada odustala od ove ideje u korist jednostavnije i jeftinije alternative.
Čak i nakon arhitektove smrti, Hadidovi projekti i dalje se provode diljem svijeta.
Zaha Hadid umrla je u 65. godini od srčanog udara u klinici u Miamiju gdje se liječila od bronhitisa. Jedan od posljednjih projekata koje je radila bila je kuća u New Yorku.
Budući da je arhitektura Hadid bila jedina ljubav, njezini su projekti bili njezina obitelj. Ali Hadidin posao nastavlja živjeti: njezin partner iz arhitektonske tvrtke, Patrik Schumacher, nastavlja njezin rad. Zajedno su radili 28 godina, tako da Patrik u potpunosti dijeli i razumije Zahine principe. U ovom trenutku biro radi na implementaciji više od 30 Hadidinih radova koji su nedovršeni. Nedavno je izgrađen Changsha Meixihu International Culture & Art Center.
Također, ove jeseni otvorena je najveća međunarodna zračna luka Daxing u Pekingu.
U glavnom gradu Saudijske Arabije otvorit će se metro, a njegovu glavnu stanicu projektirala je Hadid. Glavni dio postaje bit će izgrađen od bijelog mramora, a zidovi će biti prekriveni zlatnim pločama. Prema riječima autorice, inspirirali su je pješčane dine Saudijske Arabije.
I ovo nije iscrpan popis projekata iz Kraljice arhitekture, koji će uskoro biti izgrađeni. Stoga smo sigurni da je Zaha Hadid još uvijek živa i s nama.