Boja naših očiju zapravo se nastavlja razvijati i mijenjati sve do naše otprilike 3. godine. Međutim, zapravo je nemoguće da ljudske oči budu uistinu crne boje. Čini se da su nam oči crne samo zbog osvjetljenja, zbog refleksije odjeće koju nosimo ili zbog upotrebe kontaktnih leća u boji.
Naši geni to jednostavno ne dopuštaju.
Postoji oko 16 različitih gena koji su odgovorni za boju naših očiju. Dva od ovih gena su glavni faktori, a to su geni HERC2 i OCA2. Ovi geni fino podešavaju boju naših očiju putem količine melanina prisutnog u našim šarenicama. Rezultirajuće boje melanina u našim očima mogu varirati od raznih nijansi, poput plave i sive, ali najtamnija moguća boja je vrlo tamno smeđa, a ne crna.
Vjerojatno bismo na kraju stalno plakali.
Predmeti koji su crni apsorbiraju više svjetla kako bi izgledali stvarno crni. Višak svjetlosti i energija koju apsorbira pretvaraju se u toplinsku energiju. To bi moglo značiti da ako su nam naši geni na neki način omogućili da imamo prave crne oči, našim bi očima moglo biti potrebno mnogo suza da se ne pregriju i isuše.
Naše oči ne bi bile sigurne od štetnog svjetla.
Teško bismo izašli i usred bijela dana da imamo crne oči. Vidite, sunčeve svjetlosne zrake sadrže ultraljubičasto ili UV svjetlo, a crni predmeti imaju tendenciju da apsorbiraju više UV svjetla nego druge boje. Dugotrajno izlaganje UV svjetlu može pogoršati zdravlje naših očiju i dovesti do problema poput katarakte ili raka kože. Ipak, zahvaljujući našem genetskom sastavu, melanin koji daje boju šarenicama štiti nas od ultraljubičastog svjetla. Studije pokazuju da melanin može uništiti više od 99,9% UV zračenja koje apsorbira, štiteći naše oči od oštećenja uslijed izlaganja suncu.
Bonus: najrjeđa prirodna boja očiju
Najrjeđa prirodna boja očiju zapravo je zelena. Samo oko 2% cjelokupne svjetske populacije ima zelene oči. Postoje i neka rijetka stanja u kojima ljudi imaju crvene ili ljubičaste oči zbog okularnog albinizma, a druga imaju različite boje šarenica za svako oko zbog heterokromije.