Svi smo sanjali o posjetu Arktiku i svjedočenju prirodnim čudima polarnih medvjeda koji se brčkaju na ledenim santama ili polarnoj svjetlosti koja pleše nebom. Pa, žao mi je što vam to moramo reći, ali nećete uskoro pronaći turiste koji hrle na Antarktiku.
Okružuje ga Južni ocean, a veći dio kontinenta prekriven je ledom, što ga čini jednim od najudaljenijih i najhladnijih mjesta na Zemlji. Sada, jeste li ikada upoznali nekoga tko je posjetio Antarktik? Vjerojatno ne. Jedno je od najmanje posjećenih mjesta na planetu, a samo je nekolicina sretnih istraživača vidjela njegovu unutrašnjost, koja se uglavnom sastoji od ledenjaka i ledenih polja. Ali vjerujte nam kad kažemo da divlje životinje i krajolik nisu s ovoga svijeta.
Zašto ne biste trebali otputovati na Antarktiku? Pa, za početak, okoliš je nevjerojatno osjetljiv i može se lako oštetiti. Osim toga, na kontinentu nema autohtonih ljudskih populacija, pa bi vaša putovanja u biti bila poput posjeta nenaseljenom otoku.
I ne zaboravimo da je to i jedna od najskupljih destinacija za putovanje. Unatoč svemu tome, Antarktika nije baš čuvana kao tvrđava, ali postoji međunarodni sporazum koji se zove Antarktički ugovor. Ovaj je ugovor ispregovaran kako bi se spriječile bilo kakve neželjene aktivnosti na kontinentu i zabranio neke oblike testiranja koje tamo provode države članice.
Ali primarni razlog zbog kojeg ne možemo tek tako uplesati u Antarktiku je taj što ima delikatan ekosustav koji treba zaštitu. Ugovor navodi da se Antarktika treba koristiti samo u miroljubive svrhe i da se na njoj ne smije vršiti bilo kakva ljudska aktivnost koja bi mogla naštetiti okolišu.
Znanstvenici još uvijek uče o jedinstvenom ekosustavu kontinenta, a naše aktivnosti i strojevi mogli bi poremetiti osjetljivu ravnotežu koja tamo postoji. Ako još uvijek jedva čekate otići na Antarktiku, dobivanje dozvole nije baš šetnja po parku. Građani SAD-a, na primjer, trebaju ispuniti poseban obrazac i poslati ga Uredu za oceanske i polarne poslove.
A kada stignete tamo, morat ćete se pridržavati nekih strogih smjernica za zaštitu okoliša, poput neometanja divljih životinja ili uzimanja suvenira poput kamenja, biljaka ili životinja. Sada, tehnički, možete li živjeti na Antarktici? Iako ne postoje zakoni koji zabranjuju ljudima da ondje stalno žive, to je vrlo negostoljubivo okruženje i neprikladno za ljudski boravak.
Temperature mogu doseći -76 stupnjeva i niže, čineći gotovo nemogućim da itko preživi bez odgovarajuće opreme i iskustva. Osim toga, najbliži komad zemlje udaljen je preko 1000 km, što sve stanovnike čini potpuno odsječenim od ostatka svijeta. Tko zna, možda jednog dana dobijemo priliku posjetiti ovaj jedinstveni i fascinantni kontinent, ali do tada, divimo mu se izdaleka.
Razgovarajmo sada malo o otkriću Antarktika! Za razliku od drugih mjesta koja su već bila naseljena, Antarktika nikada nije imala domaće stanovništvo. Drevni Grčki filozofi imali su ideju o kontinentu i nazvali su ga Ant-Arktos [Ant AA-rkt-aw-s], što znači “nasuprot medvjeda”.
Međutim, medvjedi na koje se odnosi nisu polarni, već zviježđa Velikog i Malog medvjeda, koja su vidljiva samo na sjevernoj hemisferi. Kao rezultat toga, izraz označava suprotnost od “zemlje medvjeda”. Putovanja lova na kitove i tuljane u kasnim 1700-ima i ranim 1800-ima išla bi južnije kada bi zaobišla Cape Horn na vrhu Južne Amerike.
Znalo se da ići južnije često znači jače vjetrove, ali i rizik od udara u plutajući led svih veličina te vjetrova i mora koji bi se mogli pokazati opasnim za brod i posadu. Kapetan James Cook prvi je prešao Antarktički krug 17. januara 1773. u regiji Rossovog mora. Došao je do točke sjevernije godinu dana kasnije, i iako nije ugledao kopno, došao je na 50 milja i vidio naslage stijena koje su se držale u santama leda što ukazuje na postojanje južnije zemlje.
Opće je poznato da se prvi put uočen Antarktik dogodio u Januaru 1820., tijekom putovanja dvaju brodova, pod zapovjedništvom kapetana Fabiana Gottlieba von Bellingshausena [fabi·an got·tlieb von belling·shausen] kao dio dvo- godine istraživačku ekspediciju oko svijeta za otkrivanje novih zemalja. Kapetanovi brodovi bili su prvi koji su prešli Antarktički krug nakon Cooka.
Prvo neosporno iskrcavanje na Antarktiku dogodilo se tek mnogo kasnije, 24. Januara 1895., kod rta Adare tijekom kitolovskog putovanja broda Antarctic kojeg je vodio Henryk Bull. Mali čamac sa šest (ili možda sedam) muškaraca na brodu doveslao je na obalu tijekom mirnih uvjeta.
Možda nećete vjerovati, ali Antarktik je zapravo pustinja! Sa svim tim ledom, pomislili biste da će biti poput zimske zemlje čudesa s grudanjem i vrućim kakaom cijeli dan. Kada razmišljamo o pustinjama, zamišljamo deve i kaktuse i ljude koji se bore da pronađu vodu. Ali na Antarktici je sasvim druga priča. Borba nije pronaći vodu, već pronaći nešto što nije prekriveno ledom!
A prosječna količina padalina bila je nešto više od 0,4 inča u posljednjih 30 godina. To je kao nekoliko kapi kiše u usporedbi s onim na što smo navikli. Tehnički gledano, pustinju ne čine dine ili vrućina… To je nedostatak padalina. Ali ne brinite, ako se ikada nađete izgubljeni na Antarktici, nećete se morati brinuti da ćete ožednjeti. Samo se pobrinite da ponesete jaknu i rukavice jer je dovoljno hladno da se pretvorite u sladoled.
Ne samo da je Antarktika jedno od najsušnijih mjesta na Zemlji, već je i najhladnije, najvjetrovitije i najviše! Razgovarajte o nadmašivanju uspjeha. Pingvini i znanstvenici na Antarktici ponekad su se našli u škripcu kada je u pitanju vrijeme.
Vidite, za razliku od nas ostalih na ovom velikom planetu, ne postoji vremenska zona na Antarktiku! Sve linije zemljopisne dužine susreću se u jednoj točki na Južnom polu, zbog čega je pomalo zastrašujuće kada pokušavate shvatiti koliko je sati.
Sada biste mogli pomisliti: “Ali kako znanstvenici i istraživači tamo dolje prate vrijeme?” Dobro pitanje! Obično se drže vremenske zone zemlje iz koje su otišli. Međutim, sa postajama iz cijelog svijeta na Antarktičkom poluotoku, stvari mogu postati pomalo otkačene.
Zamislite da pokušavate koordinirati sa svojim susjednim zemljama, a da ih slučajno ne probudite usred noći! Možda mislite da malo toga može preživjeti na mjestu gdje je temperatura izuzetno niska, sunce se jedva pojavljuje, a vjetar bi vas mogao otpuhati brže od trave.
Pa, kao i na mnogim mjestima na Zemlji, život je pronašao put i na Antarktici. Vjerovali ili ne, ovaj smrznuti kontinent vrvi od aktivnosti! To je dom milijardama krilova, koji zauzvrat privlače mnogo tuljana i pingvina.