Kad se Alan Bean vraćao na Zemlju s putovanja na Mjesec, mislio je da je put natrag na Zemlju kraći. Također ste vjerojatno osjećali isto kad ste se vratili kući s dugog putovanja. Ovaj fenomen se dogodio mnogima od nas i znanstvenici konačno imaju odgovor.
Čak i ako krenemo drugim putem, još uvijek se čini kraćim.
Isprva su znanstvenici vjerovali da je “učinak povratnog putovanja” zapravo posljedica poznavanja. Budući da smo već prošli istom cestom, svjesni smo svoje okoline, pa tako pri povratku kući to ne utječe na osjećaj vremena. Međutim, to na kraju nije istina, nakon što je isti učinak primijećen u zračnom prometu, kao i pri vožnji drugom rutom.
To je način na koji naše tijelo mjeri i doživljava vrijeme.
Ne radi se o mjerenju vremena koje prolazi, već o prosudbi koju imamo za vrijeme na temelju našeg pamćenja. Tijekom putovanja ne osjećamo razliku u tome kako je vrijeme prošlo, ali kad završi, čini se da je povratak bio kraći od drugog.
Također, kada odlazimo od kuće, obično imamo plan u koje vrijeme trebamo stići na odredište. Zbog toga obraćamo pozornost na vrijeme i češće provjeravamo sat, što daje osjećaj da vrijeme ne prolazi.
Preoptimistični smo što se tiče putovanja.
Kad krenemo na putovanje i osjećamo se uzbuđeno zbog toga, to stvara osjećaj kao da je predugo trebalo da stignemo tamo. Dakle, kad se spremimo za povratak kući, mislimo da će i to potrajati dugo, ali sada su okolnosti drugačije, jer ne osjećamo istu količinu radosti. Osjećaj očekivanja tjera nas da mislimo da je potrebno više vremena da stignemo na odredište, u usporedbi s onim kada se vratimo kući.
Možda ćemo osjetiti isti učinak dok gledamo videozapis.
Za svoj posljednji eksperiment znanstvenici su željeli vidjeti jesmo li osjetili isti učinak kada smo gledali video. Tako su pustili 2 videa iste osobe koja vozi bicikl. Oboje su trajali 7 minuta i sudionik eksperimenta morao ih je gledati i vidjeti mogu li osjetiti “efekt povratnog putovanja”. Rezultati: Da, jesu, još uvijek su osjećali da je biciklist brže stigao kući.