Znanstvenici otkrivaju dugo skrivane tajne kako su Egipatske piramide mogle biti izgrađene

Enigma izgradnje piramida u Gizi ostaje neriješena, postavljajući pitanja o tome kako su izgrađene. Stoljećima su znanstvenici poduzeli brojna istraživanja u nastojanju da razotkriju tehnike korištene za izgradnju ovih masivnih građevina usred pustinje.

© ripato / Freepik

Krajem 2023., tijekom 13. međunarodnog kongresa Egiptologije, studija koju je vodio dr. Eman Ghoneim, direktor Laboratorija za daljinska istraživanja na Sveučilištu Sjeverne Karoline Wilmington, otkrila je otkriće vezano uz putanju rijeke Nil. Ovo otkriće moglo bi rasvijetliti enigmu o tome kako su Egipatski radnici prevozili ogromno vapnenačko kamenje za izgradnju triju najistaknutijih piramida u Gizi: Keopsove, Kefrenove i Mikerinove.

Ghoneim i njezin tim stručnjaka proveli su satelitsko praćenje rute rijeke Nil, koja nije bila ni blizu područja Kaira. Također su proveli geofizička istraživanja područja kako bi pratili drevni put ovog važnog vodenog puta.

© Benjamín Núñez González / Wikimedia Commons© CC BY-SA 4.0 DEED / Creative Commons

Ovo je način na koji su otkrili drevni rukavac Nila, koji su identificirali kao “Ahramat Branch” — Arapski izraz koji znači “Put piramida” — prema Sveučilištu Macquarie u Australiji. Studija je otkrila da se ovaj kanal proteže otprilike 62 milje paralelno od juga, u oazi Faiyum, prema sjeveru, gdje se nalazi Giza, s mogućom širinom od oko 0,3 milje.

Istraživači sugeriraju da su se piramide u Gizi nalazile na ušću ovog drevnog riječnog kanala, smanjujući nejasnoće o tome kako su građene te strukture. “Ako postoje piramide posvuda u ovom specifičnom području, u prošlosti su sigurno postojale vodene površine koje su olakšavale transport stijena i dolazak velikog broja radnika na ta mjesta”, objasnio je Eman Ghoneim u intervju za IFLscience.

© wirstock / Freepik

Veliku Egipatsku piramidu, poznatu kao Keopsovu, naručio je istoimeni Egipatski faraon oko 2500. pr. Prema National Geographicu, sastoji se od oko 2,3 milijuna vapnenačkih blokova, od kojih svaki teži otprilike 2,5 do 15 tona, a izvorno je dosegao visinu od 482 stope.

Do danas ostaje enigma kako su graditelji uspjeli složiti te blokove da postignu tako veličanstvenu duljinu.