“Postoji žena: 30, bez djece.” Zapanjujući članak o tome koliko slijepi možemo biti na tuđe osjećaje

Ponekad kažemo riječi drugim ljudima koje nam ne znače mnogo, samo da izbjegnemo neugodnu tišinu. Samo da nešto kažemo. I nemamo pojma kako će ljudi reagirati na te riječi. Spisateljica Nadirah Angail objavila je dirljiv unos na svom blogu o tome kako je lako povrijediti druge ljude, a da to ni ne primijetite. Želi nas učiniti pažljivijima i osjetljivijima.

© Depositphotos

Negdje je žena: 30 godina, bez djece. Ljudi je pitaju, “Još uvijek nemaš djece?” Njezin odgovor varira iz dana u dan, ali obično uključuje prisilne osmijehe i suzdržanost. “Ne, ne još”, kaže ona uz smijeh, prigušujući svoju frustraciju. “Pa, nemoj vječno čekati. Taj sat otkucava, znate”, kaže mudrac prije odlaska, zadovoljan sobom što je prenio takvu eruditsku mudrost. Mudrac odlazi. Žena drži svoj osmijeh. Sama plače…

Plače jer je bila trudna 4 puta i pobacila svaki. Plače jer je počela pokušavati dobiti dijete na prvu bračnu noć, a to je bilo prije 5 godina. Plače jer njen muž ima bivšu ženu i ona mu je dala djecu. Plače jer očajnički želi probati in vitro, ali si ne može priuštiti ni polog. Plače jer je radila prekovremeno i još uvijek nema djece. Plače jer joj najbolja prijateljica ne bi bila surogat majka. “Bilo bi previše čudno”, rekla je. Plače jer joj lijekovi sprječavaju trudnoću.

Plače jer njen muž krivi sebe, a ta krivnja ga čini teškom osobom za život. Plače jer sve njene sestre imaju djecu. Plače jer jedna od njenih sestara nije ni željela djecu. Plače jer joj je najbolja prijateljica trudna. Plače jer je pozvana na još jedno darivanje djeteta. Plače jer je njena majka stalno pita, “Djevojko, što čekaš?” Plače jer njena rodbina želi biti djed i baka. Plače jer njezin susjed ima blizance i grozno se odnosi prema njima. Plače jer 16-godišnjaci zatrudne bez pokušaja. Plače jer je nevjerojatna teta. Plače jer je već izabrala imena. Plače jer je prazna soba u njenoj kući. Plače jer u njenom tijelu ima praznog prostora. Plače jer ima toliko toga za ponuditi. Plače jer bi bio sjajan tata. Plače jer bi bila sjajna majka, ali nije.

© Yours, Mine and Ours / Paramount Pictures

Negdje drugdje je još jedna žena: 34, 5 djece. Ljudi joj kažu, “5? Bože, nadam se da si gotova!” A onda se smiju… jer su takve vrste komentara smiješne. I žena se smije, ali ne ozbiljno. Ona mijenja temu, kao i uvijek, i daje nepoštovanju propusnicu. Samo još jedan dan. Sama plače… Plače jer je trudna ponovo i osjeća se kao da mora sakriti radost. Plače jer je oduvijek željela veliku obitelj i ne vidi zašto ljudi izgledaju tako uznemireni zbog toga. Plače jer nema braće i sestara i osjećala se duboko usamljeno kao dijete. Plače jer je njena baka imala 12 godina i voljela bi biti poput nje.

Plače jer nije mogla zamisliti život bez svoje djece, ali ljudi je tretiraju kao da su kazna. Plače jer ne želi da je se žali. Plače jer su ona i njezin suprug savršeno sposobni uzdržavati svoju obitelj, ali čini se da to nije važno. Plače jer pretpostavljaju da je neodgovorna. Plače jer je umorna od “smiješnih” komentara. Plače jer joj smeta vlastiti posao. Plače jer ponekad sumnja u sebe i pita se je li trebala zaustaviti dvoje djece prije. Plače jer su ljudi nepristojni. Plače jer sve što želi je živjeti u miru.

© Rabbit Hole / Odd Lot Entertainment

Još jedna žena: 40, jedno dijete. Ljudi joj kažu, “Samo jedno? Nikad više nisi željela?” “Zadovoljna sam trenutnim”, kaže smireno, uvježbani odgovor koji je dala više puta nego što može izbrojati. To je prilično uvjerljivo. Nitko ne bi posumnjao da sama plače… Plače jer joj je jedna trudnoća bila čudo. Plače jer njen sin još uvijek traži brata ili sestru. Plače jer je oduvijek željela barem 3. Plače jer joj je druga trudnoća morala biti prekinuta kako bi joj se spasio život. Plače jer njen doktor kaže da bi to bilo “visoko rizično”. Plače jer se bori da se brine za onu koju ima.

Plače jer joj je muž umro, a ona više nije pronašla ljubav. Plače jer njena obitelj misli da je jedan dovoljan. Plače jer je duboko u karijeri i ne može se odmaknuti. Plače jer joj je postporođajna depresija bila tako intenzivna. Plače jer je morala na histerektomiju. Plače jer želi još jedno dijete, ali ga ne može imati.

Ove žene su posvuda. Oni su naši susjedi, naši prijatelji, naše sestre, naši suradnici, naši rođaci. Nemaju koristi od naših savjeta ili mišljenja. Njihove utrobe su svoje. Poštujmo to.

Preview photo credit Rabbit Hole / Odd Lot Entertainment